Kad su zapitali prvog čovjeka što ima u vreći njegov odgovor je glasio:
"Svi moji uspjesi, sva dobra djela mojih prijatelja, sve životne radosti nalaze se u vreći otraga. Skriveni od pogleda, završeni, prekriveni lišćem, ne smetaju mi mnogo. U vreći naprijed nalaže se sve loše i ružne stvari koje su mi se dogodile. Hodam, zastanem često, vadim ih, promatram, proučavam, mozgam šta ću. Stalno sam s njima, i u mislima i u osjećajima. Stalno radim na njima."
Taj se čovjek često zaustaljao, gledao unazad, mučio nad sobom i napredovao malo i vrlo sporo.
Drugog čovjeka zapitali su isto, njegov odgovor je glasio:
"U vreći naprijed nosim moja dobra djela, spoznaje o vrlinama. Često ih gledam, vadim i pokazujem drugima. Vreća na leđima sadrži greške i moje slabosti. Ponesem ih sa sobom gdje god krenem, jer one su moje i ne mogu ih tek tako odložiti na stranu. Usporavaju me, ponekad su veoma teške."
Kad su zapitali trećeg čovjeka, odgovorio je:
"Na prednjoj vreći napisao sam riječ "dobrota". Prepuna je pozitivnih misli, dobrih ljudskih djela, svih dobrih stvari koje sam imao i učinio u životu, misli o mojoj snazi. Ta mi vreća nije teška. Naprotiv, poput brodskih jedara, pomaže mi u kretanju naprijed.
Vreća na leđima ima natpis "loša sjećanja" i prazna je, jer sam joj odrezao dno. O svemu što mi se loše dogodilo, o lošim mislima koje ponekad o sebi imam, o zlu koje od drugih čujem, malo razmislim i bacim ih u tu vreću. Kroz rupu to ode zauvijek. Ja sam slobodan. Ja nemam tereta koji bi me usporavo u hodu."
Nema komentara:
Objavi komentar